Priča govori o teškoćama obitelji u kojoj pod utjecajem društva i mladalačkih problema, koji zapravo i nisu bili problemi,najstarija kćer Vlatka pada u ovisnost droge. Droga je vrlo ozbiljan problem koji je široko prisutan među mladima, a često se čini kao da ga nismo dovoljno svjesni.

Vlatka, kao ovisnica, u obitelji privlači svu pažnju roditelja. Braća i mlađa sestra na pogrešan način tumače brigu roditelja za Vlatku. Ne shvaćaju roditelje i njihove probleme, misle da ih roditelji ne vole dovoljno i da su im nevažni, što nije bilo istina.

Posebno mi se svidjelo što spisateljica u knjizi govori kroz lik osobe mojih godina te se na taj način mogu lakše udubiti u priču. Tema je teška, ali protkana humorom. Stil pisanja mi je blizak i jednostavan i zbog toga sam knjigu pročitala u jednom dahu.

Svidjelo mi se što likovi u romanu govore kajkavskim narječjem, i što spisateljica koristi žargon, kao govor između mlađih članova obitelji. Korištenjem takvog, neknjiževnog jezika, likovi postaju životniji i razumljiviji i bliskiji čitateljima.

Možda bi odrasla osoba rekla da su knjige o ovisnostima i drogama previše ozbiljne možda komplicirane i nerazumljive teme za nas tinejdžere, ali nakon čitanja knjige shvatili bi da je knjiga pogodna za sve uzraste i da nije ograničena "težinom" teme.