Križ - simbol Opće bolnice Vukovar

Samim prolaskom kroz vukovarske ulice, osjeća se nekakva težina prošlosti, sjećanja koja i dalje žive u ljudima, neobnovljenim zgradama, počivalištima poginulih... Prvo je mjesto obilaska Vukovarska bolnica koja je tijekom bitke za Vukovar pretrpjela ogromna oštećenja. Bolnicu krasi ogroman platneni križ koji simbolizira agresorsku bezobzirnost prema hrvatskim građanima. Na samom ulasku u muzejski dio bolnice za učenike je priređen kratak film od desetak minuta kojim se želi podsjetiti svakog posjetitelja na strahote koje su preživjeli Vukovarci, a pogotovo oni koji su u bolnici proveli ta kobna tri  

Mjesto sjećanja – jedina potpuno preuređena podrumska soba

mjeseca što je svakoga od nas šokiralo. Zatim prolazimo kroz hodnike i sobe u kojima je pomoću lutaka vjerno prikazana situacija tih ratnih godina, a najveću pažnju učenika izaziva rupa kroz 4 kata bolnice koju je tijekom jednog od granatiranja probila avionska bomba, te dnevnik na zidovima, dodan nakon rata, koji opisuje događaje u bolnici sve do opsade Vukovara. Cijeli podrumski, muzejski dio bolnice nije obnovljen u znak sjećanja na 261 osobu koja je 18. studenog 1991. iz bolnice odvezena i zatočena te na 200 bolesnika i zaposlenika hladnokrvno ubijenih na Ovčari. 

Krmača – bomba koja je probila 4 kata bolnice

Zatim ponovo sjedamo u autobus i malo ozbiljniji no prije dolazimo u vojarnu – raj za dečke koji su, iako se predstavljaju odraslima,  i dalje u svojoj duši dječaci koji se vole igrati vojnika. Uz pravog vojnika, satnika, koji je sudjelovao u vukovarskoj bitci, prelazimo cijeli Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar obilazeći oklopna vozila, oružja, pomagala i karte korištene u borbama te muzejske izložbe dok nam vojnik vjerno prepričava sve događaje koji su se dogodili te ratne 1991.

Crkva sv. Filipa i Jakova

Nakon što su se dečki, a i poneke cure, napokon zasitili vojničkog okruženja, krećemo na brežuljak nad Dunavom kojeg krasi veličanstvena crkva sv. Filipa i Jakova. U prostorima crkve gledamo još jedan kratak film i slušamo predavanje fra Gordana koji nam opisuje duhovnu stranu priče i što to znači ne samo za Vukovarce već sve Hrvate. Tamo dobivamo i priliku uživati u slobodnom vremenu i diviti se pogledu na Dunav nakon čega nastavljamo svoj put.

Vrtlog ispisanih imena osoba mučenih u hangaru

Sljedeća postaja bio je Spomen dom Ovčara smješten u hangaru koji je bilo pretvoren u logor i gdje je 200 zatočenika iz bolnice bilo mučeno prije no što je odvedeno na strijeljanje. Hangar je preuređen tako da je njegov djelić svojevrsni simbol čemu se svi divimo. U mračnom prostoru, na zidovima su smještene slike s imenima svih 200 žrtava koje se svakih 30 sekundi naizmjenično pale i gase poput zvijezda. Pod je načinjen od zacementiranih čahura metaka simbolizirajući način na koji su žrtve umrle, a uz rub te prostorije, ispod slika, nalazi se slama na kojoj su neke od osobnih stvari i dokumentacija žrtava pronađenih prilikom njihove ekshumacije iz masovne grobnice. No cijelim prostorom dominira vrtlog čiji središnji dio čini svijeća gdje odlaze imena, tj. duše svih pogubljenih žrtava.

Spomenik na Ovčari

Međutim, obilazak žrtava iz bolnice nije gotov, nego tek sada odlazimo na Ovčaru, mjesto gdje je ubijeno i zakopano 200 civila i hrvatskih branitelja. Kod spomen obilježja predstavnici sva tri razreda pale svijeću kao znak da smo mi bili tamo, da znamo njihovu priču i da je nećemo zaboraviti. Također, mnogi ostavljaju i nekakav sebi drag, osoban predmet na križ pokazujući svoje suosjećanje i svi zajedno molimo molitvu za duše poginulih.

Memorijalno groblje

Zadnja službena postaja bilo je Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata gdje se nalazi najveća masovna grobnica u Europi nakon II. svjetskog rata. Tamo je ekshumirano 938 osoba koje simbolizira isti broj prekrasnih bijelih križeva.  Osim toga, aleje groblja posljednja su obitavališta mnogih vukovarskih branitelja i njihovih obitelji. Posebno je istaknut grob braće Blage i Roberta Zadre, zapovjednika bez kojih bi obrana Vukovara bila nemoguća. Kod spomenika u centralnom dijelu groblja kojim dominira zračni križ, ponovo palimo svijeće za sve preminule u Domovinskom ratu.

Bizovačke toplice

Poslije napornih obilazaka, svi se opuštaju i vraća se raspoloženje s početka putovanja. Naravno, svi se veselimo odlasku u Osijek i ručku u restoranu brze hrane McDonald's gdje se s punim plućima i praznim želucem bacamo na hranu. Rijetko tko ne uživa pa čak i nastavnice iako se one prave fine.

A nakon što smo se svi lijepo najeli i udebljali, slijedi većini najdraži, ili barem najmokriji dio izleta – odlazak u Bizovačke toplice. Neki se kupaju, drugi brčkaju ili rone, ali i skrivećki, iza leđa spasilaca, skaču.

Ali kao i svemu lijepome, tako i našem izletu dolazi kraj. No iako smo izmoreni od hodanja, slikanja, hranjenja i plivanja, ima tu još snage za nezaobilaznu zabavu u autobusu. Tek kad smo pokupili sve stvari, osušili kosu, kupaći spremili da mama kod kuće opere za more te kad su se nastavnice lijepo smjestile u donji dio autobusa, krećemo prema Brodu. Kao i uvijek put traje prekratko, a mi, približavajući se kući, samo dobivamo više snage i više se smijemo.

Razrušena vukovarska građevina

Međutim, kako se autobus parkira, tako naša snaga kopni i svi polako, spuštene glave i sporog koraka, ne želeći se rastati, krećemo svojim kućama, puni dojmova i novih razmišljanja. Nešto je sigurno – nećemo tako brzo zaboraviti ovo putovanje. Bilo zbog kupanja, hrane, nove simpatije ili saznanja, ali svi ćemo se sjećati Vukovara. I to ne samo kao priče, već onoga što smo doživjeli.

Iva Šimović, 8.c